Njemački nogomet

Njemački nogomet > Najnovije > BUNDESLIGA > „Samo sam stajao…“ – priča iza autogola koji je šokirao Njemačku

„Samo sam stajao…“ – priča iza autogola koji je šokirao Njemačku

Tomislav Piplica, bivši vratar Energie Cottbusa, i dan danas je obožavan među navijačima kluba iz Lausitza. No za širu nogometnu javnost njegovo ime ostalo je neraskidivo vezano uz jedan – i to vrlo osebujan – trenutak iz travnja 2002. godine.

Autogol glavom, koji je tada zabio u meču protiv Borussije Mönchengladbach, zauvijek je ušao u povijest Bundeslige kao jedan od najčudnijih autogolova ikad viđenih.

„Samo sam stajao – i lopta me pogodila u glavu“

Bila je 85. minuta utakmice, Cottbus je vodio 3:2 i bio na korak od osiguravanja ostanka u ligi. No onda je uslijedio dalekometni udarac Marcela Witeczeka, koji je obrambeni igrač Faruk Hujdurović nespretno skrenuo. Lopta je otišla visoko u zrak prema golu, a Piplica je – očekujući da ide preko gola – ostao ukopan na crti. No umjesto iznad grede, lopta ga je pogodila u stražnji dio glave i ušla u mrežu. Ali to je izgledalo toliko čudno i nespretno da je i dan danas predmet brojnih rasprava.

„Mislio sam da ide preko. Bio sam pod gredom i čekao. I onda – paf, u potiljak. Naravno da je izgledalo glupo“, priznao je kasnije s osmijehom Piplica.

Kiks koji je obišao svijet – ali i stvorio legendu

I dok su društvene mreže i danas prepune sprdnje, a snimka je obišla nogometni svijet, Piplica je pokazao veliku dozu samoironije i sportske veličine – čak je nastupio u popularnoj emisiji “TV Total” kod Stefana Raaba, gdje je o svom autogolu pričao uz smijeh: „Svi su se smijali, i ja sam se smijao s njima. A ni trener Eduard Geier mi nikada nije rekao ništa – svi griješimo.“

Tjedan dana kasnije, Piplica je s polomljenim prstom sačuvao mrežu netaknutom protiv Stuttgarta, što je Cottbusu na kraju osiguralo opstanak. I time je pokazao da ga jedan trenutak ne definira.

Od Bugojna do Bundeslige – životna priča bez filtera

Rođen u Bugojnu, karijeru je počeo kao bek, da bi tek kasnije otkrio svoj talent među vratnicama. Kao rezervni vratar sudjelovao je na slavnom U-20 Svjetskom prvenstvu 1987. u Čileu, gdje je Jugoslavija predvođena Bobanom i Šukerom postala svjetski prvak.

Rat u Jugoslaviji raspršio je tu generaciju. Piplica, Hrvat iz BiH, izbjegao je ratna djelovanja: „Nisam znao na čiju bih stranu stao. Zato sam izabrao nogomet.“

Kada ga je izbornik Miroslav Blažević pozvao u reprezentaciju Hrvatske za SP 1998., postavio je uvjet – da se Piplica mora ošišati.

„Rekao sam – uzmi me ovakvog kakav jesam, ili nikako.“

Na kraju nije išao, ali je kasnije devet puta nastupio za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Mali rastom, ali veliki karakterom

Godine 1998., uz pomoć menadžera, stigao je u Energie Cottbus. Trener Geier ga je gotovo odbio jer je bio “premalen” – bio je visok samo 182 cm, a na papiru je pisalo 185. No, ostao je.

„Možda nije visok, ali zna skočiti“, priznao je kasnije trener.

Za Cottbus je odigrao 260 utakmica, dvaput izborio promociju u Bundesligu i ostao simbol kluba. Bio je poznat po hrabroj i ofenzivnoj igri s mnogo izlazaka s crte, što je tada djelovalo rizično – ali se danas zove moderno vratarsko ponašanje.

Bez milosti za kancelara Schrödera

Još jedan detalj karijere: u porazu 0:6 protiv Bayerna obranio je penal Oliveru Kahnu, što je ostala propuštena prilika Kahnove karijere za pogodak u Bundesligi, da se upiše na popis rijetkih vratara koji su zabili gol. Kasnije je obranio i udarac, njemu osobno neugodniji, – onaj kancelara Gerharda Schrödera tijekom PR-događaja 2002. godine.

„Nisam imao volje sudjelovati u toj inscenaciji. Pa sam obranio.“

Iako će mnogi njegovo ime i dalje prvo povezati s autogolom, Piplica poručuje: „Napravio sam puno više u karijeri od jedne greške. Ne smeta mi spominjanje tog trenutka – samo ne želim da se sve drugo zaboravi.“

A kako godine prolaze, čini se da se događa upravo suprotno – Tomislav Piplica postaje sve veći simbol jednog vremena, jednog kluba, i jednog posebnog nogometnog duha.

🎖️ TOMISLAV PIPLICA – KLUPSKA DOSTIGNUĆA

📌 Po klubovima:

Energie Cottbus
🔹 260 utakmica
🔹 366 primljenih golova
🔹 79 utakmica bez primljenog gola

FC Eilenburg
🔹 27 utakmica
🔹 28 primljenih golova
🔹 10 utakmica bez primljenog gola

Segesta Sisak
🔹 8 utakmica
🔹 9 primljenih golova
🔹 3 utakmice bez primljenog gola

📌 Po natjecanjima:

2. Bundesliga
🔹 131 utakmica
🔹 153 primljena gola
🔹 47 clean sheetova

    Bundesliga
    🔹 117 utakmica
    🔹 195 primljenih golova
    🔹 29 clean sheetova

    Sachsenliga
    🔹 27 utakmica
    🔹 28 primljenih golova
    🔹 10 clean sheetova

    DFB-Pokal
    🔹 12 utakmica
    🔹 19 primljenih golova
    🔹 2 clean sheeta