Kada je Giovanni Trapattoni 10. ožujka 1998. ušao u press dvoranu Bayerna, nitko nije mogao pretpostaviti da će svjedočiti jednoj od najslavnijih trenerskih tirada u povijesti nogometa.
Ono što je počelo kao uobičajena konferencija za medije ubrzo se pretvorilo u legendarnu tiradu koja se i danas pamti pod imenom “Wutrede” (bijesni govor).
Njemačka riječ “Wutrede” sastoji se od dvije riječi:
“Wut” što znači bijes, ljutnja, gnjev,
“Rede” što znači govor, izjava, obraćanje.Dakle, “Wutrede” se može prevesti kao “bijesni govor” doslovno, odnosno “tirada puna ljutnje”. Ovaj izraz koristi se za situacije kada netko u naletu emocija, ljutnje ili frustracije održi strastveni i ponekad nekontrolirani govor, često javno i pred većim auditorijem.
Nakupljeni bijes i povod za ispad
Frustracija se kod talijanskog trenera nakupila nakon poraza Bayerna od Schalkea 0:1, samo dva dana ranije. Trapattoni je bio bijesan na neke od svojih igrača, posebno Maria Baslera, Mehmeta Scholla i Thomasa Strunza, koji su otvoreno kritizirali njegove odluke. Situacija je eskalirala kada su Basler i Scholl, iz protesta jer nisu bili u prvih 11, nakon dolaska na stadion ostali deset minuta sjediti u autobusu prije nego što su se pridružili suigračima u svlačionici.
Nakon poraza su javno izražavali nezadovoljstvo, a Basler je kasnije izjavio: “Samo sam rekao da ne razumijem kako možemo igrati toliko defenzivno kada imamo priliku smanjiti razliku na četiri boda u borbi za naslov.” Bayern je, naime, mogao smanjiti zaostatak za liderom Kaiserslauternom, ali umjesto toga pao je na sedam bodova razlike.
Trapattoni je već na večeri u hotelu u Essenu pokazivao znakove bijesa, a u jednom trenutku, u naletu emocija, prevrnuo je bocu crnog vina koja je završila na menadžeru Uliju Hoeneßu. Sljedećeg jutra, prije nego što je otputovao u Milano, rekao je glasnogovorniku Markusu Hörwicku da organizira press konferenciju.
Eksplozija bijesa pred kamerama
Iako je Trapattoni ranije pripremao ključne poruke na malim papirićima, ovaj put je iz torbe izvadio osam velikih listova papira – znak da je spreman iznijeti svoj bijes bez zadrške. Glasnogovornik Hörwick je kasnije priznao da bi, da je mogao, zaključao vrata press sobe kako bi spriječio ono što je uslijedilo.
Trapattoni je započeo mirno, ali je ubrzo ton postao ljutit, pa čak i bijesan. U emotivnoj tiradi, punoj gramatički nesavršenog, ali nezaboravnog njemačkog jezika, osuo je paljbu po svojim igračima:
“Ein Trainer ist nicht ein Idiot! Ein Trainer sieht was passiert auf dem Platz!”
(“Trener nije idiot! Trener vidi što se događa na terenu!”)
Posebno je oštar bio prema Thomasu Strunzu, izgovorivši rečenicu koja je postala kultna:
“Strunz ist immer verletzt! Was erlauben Strunz?”
(“Strunz je uvijek ozlijeđen! Što si on dozvoljava?”)
Vrhunac govora bila je još jedna fraza koja je postala legendarna:
“Ich habe fertig!”
(“Ja sam gotov!”)
Trapattoni je tako završio jedan od najpoznatijih govora u povijesti nogometa, ostavivši novinare u šoku, dok su snimke njegove eksplozije bijesa obišle cijeli svijet.
Trapattoni nakon govora – šok u medijima
Čim je zatvorio vrata press dvorane, Trapattoni je htio ponovno ući i dodati još nešto, ali ga je Hörwick odgurnuo i rekao: “Razmisli što želiš reći!” No, tada je već bilo prekasno – novinari su brzo prenosili senzacionalni govor, a snimka se odmah našla na svim televizijskim postajama.
Nogometni svijet ostao je zapanjen – rijetko kada je trener s tolikom strašću i ogorčenjem napao vlastite igrače pred kamerama. Njemački sportski časopis Kicker u cijelosti je objavio njegov govor, a u danima koji su uslijedili, fraze iz “Wutrede-a” postale su dio pop kulture.
Naslijeđe Trapattonijeva “Wutrede-a”
Giovanni Trapattoni je napustio Bayern na kraju te sezone, ali je njegov legendarni ispad ostao jedan od najslavnijih trenutaka u povijesti Bundeslige. Njegove fraze i danas se citiraju, ne samo u sportskim krugovima, već i u svakodnevnom govoru.
Bez obzira na kontroverzu, ovaj događaj samo je dodatno učvrstio Trapattonijev status jednog od najkarizmatičnijih trenera svih vremena. Bio je to dan kada je emocija nadvladala diplomaciju – i nogometni svijet ga zbog toga nikada neće zaboraviti.
Strunz ostao u Bayernu – ponovni susret s Trapattonijem na televiziji
Iako je Trapattonijeva presica postala legendarna, njezine posljedice nisu bile iste za sve uključene. Mario Basler se prisjeća da su ga scene s press konferencije zabavile: “Nismo poznavali takvog Trapa, inače je uvijek želio harmoniju, ali tada je bio ogorčen. Meni je to bilo smiješno.”
Međutim, za Thomasa Strunza situacija je bila znatno ozbiljnija. Nakon verbalnog napada trenera, njegova je budućnost u Bayernu postala upitna. “Bilo mi je jasno da moram napustiti Bayern”, priznaje Strunz, kojem su mediji pripisali i kaznu od 20.000 njemačkih maraka, no on tvrdi da nikada nije ništa platio: “Ne sjećam se nikakve kazne.”
Za razliku od Strunza, Basler nije imao problema s povratkom u momčad. “Trap me odmah vratio u ekipu, jer nije mogao ostaviti svog najboljeg igrača na klupi.”
Strunzu su minute bile uskraćene
Nakon incidenta, Strunz je kod Trapattonija izgubio svaku važnu ulogu. Do kraja sezone je u devet utakmica samo četiri puta ulazio s klupe, ukupno odigravši tek sat i pol igre.
No, kada je Ottmar Hitzfeld preuzeo klupu Bayerna nakon Trapattonija, osobno je nazvao Strunza i uvjerio ga da ostane u klubu. Strunz se naposljetku odlučio ne napuštati München, iako su mu posljednji mjeseci pod talijanskim stručnjakom bili izrazito teški. “Bila je to teška faza za mene”, prisjeća se.
Ponovni susret s Trapattonijem
Godinama kasnije, u prosincu 2013. godine, došlo je do ponovnog susreta Trapattonija i Strunza u emisiji “Markus Lanz” na njemačkom ZDF-u. Strunz je tada otkrio kako je sve prošlo u prijateljskom tonu: “Bilo je tako prisno, kao da grlim svog djeda. Nije bilo nikakve ljutnje.”
Prisjetio se i trenutka kada je prvi put vidio Trapattonijev govor na televiziji: “Mislio sam da će sada izletjeti Frank Elstner s kamerom i da je sve samo skrivena šala.” No, ubrzo je shvatio da to nije bila nikakva šala, već stvarna i ozbiljna reakcija temperamentnog talijanskog trenera.
Trapattonijeva presica je ostala upamćena kao jedna od najslavnijih izjava u nogometnoj povijesti, ali i kao ključni trenutak koji je obilježio odnose unutar Bayerna te pokazao koliko strasti i emocija vlada u nogometu na najvišoj razini.
