Steffen Baumgart preuzeo je klupu Union Berlina početkom 2024. godine s velikim očekivanjima, ponajprije zbog svoje prošlosti u klubu kao omiljeni igrač. No, rezultati zasad ne opravdavaju optimizam – u osam utakmica pod njegovim vodstvom Union je ostvario samo dvije pobjede, uz jedan remi i pet poraza.
Ipak, promjene u igri su vidljive, ali balans između napadačke efikasnosti i defenzivne stabilnosti još uvijek nije pronađen.
Visoki presing donosi više prilika, ali i više rupa u obrani
Baumgart je u svojim prethodnim klubovima (Paderborn, Köln, HSV) bio poznat po agresivnom presingu i visokim postavkama. Sličnu filozofiju donio je i u Berlin, gdje sada Union puno ranije napada protivnika i pokušava osvojiti loptu što bliže suparničkom golu. Cilj je jasan – smanjiti prostor između osvajanja lopte i kreiranja šanse, čime bi se nadoknadili problemi s igrom protiv postavljene obrane, koji su bili izraženi u prošlim sezonama.
Međutim, ta igra nosi i svoje rizike. Često se u igri Uniona javljaju preveliki razmaci između obrane i veznog reda, što protivnici znaju iskoristiti. Primjer toga bila je Borussia Mönchengladbach, koja je u prvom poluvremenu susreta s Unionom postigla dva gola iskoristivši upravo te rupe u obrani. Iako je Union pod Baumgartom postao opasniji u napadu (14,5 udaraca po utakmici, u usporedbi s 12,8 pod Bo Svenssonom i 11,2 pod Nenadom Bjelicom), obrana je znatno oslabjela. Prosjek primljenih golova porastao je na dva po utakmici, dok su pod Svenssonom i Bjelicom primali 1,35, odnosno 1,41 gol po susretu.
Taktička prilagodljivost, ali i nesigurnost u obrani
Za razliku od svojih prethodnika, Baumgart eksperimentira s različitim formacijama. Dok su Svensson i Bjelica uglavnom koristili iste sustave, Baumgart prilagođava postavu suparniku. Tako je u nekim utakmicama koristio obranu s tri stopera, dok se u posljednjim susretima češće oslanjao na četvoricu u zadnjoj liniji. No, momčad se još uvijek ne snalazi najbolje u toj promjeni, što se vidjelo u katastrofalnom porazu 0:6 protiv Borussije Dortmund, gdje su igrači Uniona djelovali potpuno izgubljeno u defenzivnim zadacima.
Broj šuteva koje protivnici upućuju prema golu Uniona također se povećao – s 10,9 pod Svenssonom na 13,4 po utakmici pod Baumgartom. Statistika jasno pokazuje da je napad postao nešto konkretniji, ali je obrambena čvrstoća izgubljena. Upravo to je izazov za Baumgarta i njegov stožer – pronaći način da unaprijedi igru s loptom, ali bez daljnjeg urušavanja defenzivne stabilnosti.
Rotacije u sastavu i potraga za idealnim postavama
Dok je Svensson često koristio istu startnu postavu, Baumgart traži idealne igrače za svoje zamisli. Najviše rotira u veznom redu, gdje još uvijek nije pronašao savršenu kombinaciju u svom omiljenom sustavu 4-3-3, s dvojicom defenzivnih veznjaka i jednim ofenzivnim. Na lijevom krilu standardan je Benedict Hollerbach, dok se napadačka centralna pozicija i desno krilo još uvijek često mijenjaju.
Baumgart je u kratkom roku uspio probuditi napadačku igru Union Berlina, momčadi koja je često djelovala statično i bez ideje. No, nedostatak ravnoteže između napada i obrane za sada donosi više problema nego koristi. Union sada stvara više prilika, ali istovremeno previše riskira i ostavlja suparnicima previše prostora za napade.
Ključni izazov za Baumgarta bit će pronaći formulu u kojoj će Union ostati ofenzivno aktivan, ali bez daljnjeg pogoršanja obrambene igre. U suprotnom, klub će se do kraja sezone morati boriti za ostanak u Bundesligi, umjesto da se vraća na staze uspjeha.
