Niklas Staiger – bundesliga.de
U posljednjem dvoboju Bayer Leverkusena i Bayerna (0:0), iako je rezultat ostao nepromijenjen, gotovo sve ostalo išlo je na stranu domaćina. Trener aktualnog prvaka Xabi Alonso odradio je taktički vrhunski posao te je usmjerio svoju momčad ka dominaciji u utakmici protiv vodeće ekipe na ljestvici.
Međutim, unatoč nadmoćnoj igri, Leverkusen nije uspio kapitalizirati brojne prilike i na koncu je morao biti zadovoljan tek jednim bodom.
Obje momčadi u sustavu 4-4-2
Xabi Alonso i Vincent Kompany postavili su svoje ekipe u osnovnom formatu 4-4-2, koji se situacijski pretvarao u 4-2-3-1. Kod Leverkusena je Florian Wirtz djelovao kao „pendulum“ (onaj koji povezuje vezu i napad, mijenjajući poziciju ovisno o situaciji na terenu) između napada i vezne linije, dok je kod Bayerna sličnu ulogu imao Jamal Musiala.
Alonsov plan? Iznimno agresivno „čovjek-na-čovjeka“ presing po cijelom terenu, kako bi se onemogućio tipičan Bayernov posjed i izgradnja napada kroz sredinu.
Neumoljiva obrana: Tah zaustavlja Musialu
Središnji par veznih igrača Leverkusena, Granit Xhaka i Exequiel Palacios, agresivno su izlazili na Bayernov dvojac Joshua Kimmich – Aleksandar Pavlović, stalno ih pritišćući. U međuvremenu se Jonathan Tah kao glavni čovjek u misiji zaustavljanja Musiale doslovno držao „amaterskog“ pravila: „Prati ga gdje god da krene, pa i u svlačionicu!“
Kad je Bayern pokušavao s „lažnim devetkama“ (Musiala se spuštao duboko po loptu, a zatim se i Harry Kane izvlačio), Tah i Edmond Tapsoba nastavili su agresivno pratiti, pri čemu su bočni igrači Leverkusena (primjerice Piero Hincapié i Nordi Mukiele) stizali preuzimati krilne napadače Bayerna – Michaela Olisea i Kingsleyja Comana.
Zašto Bayern nije riskirao duge lopte?
Kompanyjeva momčad rijetko je pokušavala nadjačati Leverkusenov presing dugim loptama. Tek se Manuel Neuer povremeno odlučivao na izbijanja, koja bi mogla otvoriti prostor krilima za utrčavanje. Međutim, Bayern je najčešće ostao vjeran kombinatorici iz zadnje linije, što je Leverkusen uglavnom lako čitao i zaustavljao.
Tijekom utakmice Alonso je u jednom trenutku još i promijenio pristup: Alejandro Grimaldo, koji je nominalno igrao lijevo krilo, povremeno bi se povlačio u sredinu i „zatvarao“ Kanea, te istovremeno štitio leđa daleko izvučenoj središnjoj liniji (Xhaka – Palacios).
Alonsov napad: 2-2-1-5 razbija Bayernov 4-4-2
Najdojmljiviji dio Alonsove taktike bio je ofenzivni segment. U fazi izgradnje napada, Leverkusen se formirao u 2-2-1-5. Dva unutarnja braniča (Tah i Tapsoba) ostajala su „dole“ kao osigurači, dok su se bekovi iznimno visoko priključivali napadu. Wirtz bi se spustio na „desetku“, a tako formirana petorka sprijeda stalno je stvarala mismatch situacije protiv Bayernovog 4-4-2.
Bayern bi morao povući jednog stopera prema Wirtzu, što je često otvaralo prostor za brze bočne kombinacije i duga dodavanja na Nathana Tellu ili na bočne koridore (Frimpong – Hincapié).
Koliko je malo nedostajalo Leverkusenu?
Dominacija domaćina bila je očigledna, a statistika od 16 udaraca naspram Bayernovih 2 i 2,23 xG (Leverkusen) u odnosu na 0,14 xG (Bayern) jasno pokazuje na kojoj se strani igrala većina bitnih stvari.
- U 21. minuti Frimpong je glavom pogodio gredu, odmah nakon što je Neuer obranio Wirtzov udarac.
- Samo četiri minute kasnije Tella je volejem s pet-šest metara pogodio okvir gola.
- U 66. minuti je Tella još jednom bio u velikoj prilici nakon udarca glavom koji je Hiroki Ito izbacio s crte.
- U 90.+1 Adli i Wirtz nisu uspjeli realizirati stopostotnu priliku nakon odlične akcije Xhake i Grimalda.
Kao što je Xabi Alonso kasnije priznao: „Odigrali smo možda i najbolju utakmicu ove, pa čak i prošle sezone, ali nam je nedostajao pogodak.“
Taktika 10, rezultat 0
Unatoč fantastično pripremljenom planu, Leverkusen je morao prihvatiti neriješen ishod (0:0) koji mu nije donio prijeko potrebnu dobit u borbi za vrh. Bayern je, zahvaljujući pravoj dozi defenzivne stabilnosti i sreće, očuvao bod i veliku prednost na ljestvici te jednu ruku stavio na trofej Bundeslige.
No, s taktičke strane, neosporna je činjenica da je Xabi Alonso ovoga puta nadigrao Kompanyja – samo što, nažalost za „Werkself“, lopta nije htjela u mrežu. Takva izvedba ulijeva dozu optimizma navijačima Leverkusena, ali i ostavlja gorak okus jer bodovna razlika i dalje stoji.
Ako Alonso uspije održati sličnu razinu igre i učiniti napad konkretnijim, Leverkusen bi vrlo lako mogao otići daleko u Ligi prvaka, a u Bundesligi im preostaje jedino nada da će Bayern dovoljno puta kiksati i ponuditi šansu, što nije baš izgledno.
