Početkom 1980-ih, FC St. Pauli bio je klub na rubu propasti – sportski i financijski. Malo je tko tada mogao zamisliti da će se ovaj skromni hamburški klub jednog dana pretvoriti u kultni fenomen.
Uz ljude poput Helmuta Schultea i Volkera Ippiga, klub se počeo podizati, no put do današnje slave bio je dug i težak.
Iz kaosa do stabilnosti
Danas je St. Pauli prepoznatljiv brend u njemačkom nogometu – stadion je uvijek pun, klub ima specifičnu navijačku kulturu, a od sezone 2024/25 ponovo igra u Bundesligi. No, u 1980-ima klub nije bio ni blizu kultnog statusa, već je više nalikovao na amatersku ekipu s neizvjesnom budućnošću.
Helmut Schulte, koji je u St. Pauliju bio trener i sportski direktor, svjedočio je tim vremenima i opisao ih u svojoj knjizi “Drei St.-Pauli-Leben”. On je trebao postati igrač kluba 1984. godine, no zbog birokratske greške postao je pomoćni trener. “St. Pauli tada nije bio kultni klub, već amaterski klub”, prisjeća se Schulte.
Situacija u klubu bila je kaotična. Zbog financijskih problema, 1980. godine St. Pauli je izbačen iz 2. Bundeslige, a sponzori su se povukli, ostavljajući klub u ogromnim dugovima. Bivši predsjednik Wolfgang Kreikenbohm kasnije je otkrio: “Klub je tada zapravo trebao biti ugašen.” Čak su i plakati za utakmice morali biti ručno izrađeni i ispisani jer tiskare nisu željele raditi s klubom koji im je dugovao novac.
Prazne tribine i skroman interes
Dok danas St. Pauli ima strastvenu i brojnu navijačku bazu, 1980-ih je situacija bila sasvim drugačija. U sezoni 1980/81, prosječna posjećenost na domaćim utakmicama bila je tek 1.642 gledatelja. U sezoni 1984/85, kada je Schulte bio u klubu, brojka se podigla na 4.307, ali stadion je i dalje bio poluprazan.
Kada je klub 1987. godine drugi put u povijesti izborio ulazak u Bundesligu, prosječan broj gledatelja iznosio je samo 8.122 po utakmici. Tek kasnije, s izgradnjom specifične klupske kulture i jačanjem navijačke scene, Millerntor Stadion postao je simbol St. Paulija i jedno od najposebnijih nogometnih zdanja u Njemačkoj.
Volker Ippig – golman iz Hafenstraße
Jedna od ključnih figura u stvaranju mita o St. Pauliju bio je golman Volker Ippig. On je bio sve samo ne običan nogometaš. Karijeru je u jednom trenutku prekinuo kako bi pomogao izgraditi bolnicu u Nikaragvi. Povratak nogometu objasnio je jednostavno: “Trebalo mi je novca.”
Ippig je bio povezan s ljevičarskom scenom u Hamburgu, često spavao u okupiranim kućama u Hafenstraße, a zbog svog načina života postao je simbol ideala koje danas St. Pauli predstavlja. No, Helmut Schulte otkriva i manje poznatu stranu priče: “Da, Volker je ponekad spavao u Hafenstraße, ali koliko ja znam, većinu vremena živio je kod našeg tadašnjeg predsjednika u elitnom dijelu grada.”
St. Pauli: Od obiteljskog kluba do profesionalne organizacije
Danas St. Pauli više nije improvizirana momčad iz 1980-ih. Klub je postao organizacija koja može opstati u modernom profesionalnom nogometu. Ippig je to sažeo u jednu rečenicu: “St. Pauli je nekada bio obiteljski klub, sada je firma – i to me veseli.”
I dok se stadion Millerntor modernizirao, a infrastruktura unaprijedila, duh kluba ostao je isti. Njegova posebnost leži u bogatoj povijesti, navijačima koji su mu ostali vjerni i činjenici da je postao više od nogometnog kluba – postao je simbol borbe za autentičnost u modernom nogometu.
