Prije 20 godina, Alemannia Aachen, tadašnji drugoligaš, ispisala je jednu od najljepših priča njemačkog nogometa. Klub je 15. prosinca 2004. godine izborio plasman u knockout fazu UEFA Cupa pobjedom 2:0 protiv AEK-a iz Atene.
Među igračima koji su predvodili tu momčad bio je i Kai Michalke, koji se u intervjuu za Kicker prisjeća tih dana, velikih utakmica i izazova kroz koje je klub prolazio.
Put prema povijesnom uspjehu
Aachen je u sezoni 2004./2005. imao nevjerojatnu ekipu, kako je Michalke opisao: “Bila je to idealna kombinacija iskusnih igrača poput Erika Meijera i Willija Landgrafa te mladih talenata poput Simona Rolfesa i Jana Schlaudraffa. Na čelu momčadi bio je trener Dieter Hecking, koji je znao kako nas voditi.”
Alemannia Aachen, tada drugoligaš, ispisala je jedno od najljepših poglavlja svoje povijesti nastupivši u finalu DFB-Pokala. Protivnik Kaiserstädtera bio je moćni Werder Bremen, koji je te sezone osvojio dvostruku krunu – prvenstvo i kup. Iako je Aachen izgubio finale s 3:2, putovanje do Berlinskog Olimpijskog stadiona ostalo je nezaboravno, ne samo za navijače nego i za cijeli njemački nogomet.
Već od prvog kola Aachen je morao prolaziti kroz velike izazove. U susretu protiv trećeligaša Rot-Weiß Erfurta prošli su tek nakon drame jedanaesteraca. Sljedeći protivnik bio je 1860 München, tada član Bundeslige. Utakmica na legendarnom stadionu Tivoli ponovno je odlučena nakon lutrije jedanaesteraca, a Alemannia je slavila i osigurala plasman u osminu finala.
U toj fazi natjecanja Aachen je pokazao svoju snagu uvjerljivom pobjedom 5:0 protiv Eintracht Braunschweiga, čime su se plasirali u četvrtfinale. A tamo ih je čekao veliki izazov – Bayern München.
Povijesna pobjeda protiv Bayerna
Na prepunom Tivoliju pred 20.400 strastvenih navijača Aachen je napravio senzaciju koja se pamti do danas. U atmosferi kakva se rijetko viđa, Stefan Blank doveo je Alemanniju u vodstvo u 33. minuti. Iako je Michael Ballack izjednačio pred kraj prvog poluvremena, drama se nastavila sve do 81. minute kada je Erik Meijer postigao pobjednički pogodak za 2:1. Sjećajući se tog trenutka, Meijer je izjavio: “Kada je lopta stigla u kazneni prostor, skočio sam više od Demichelisa i glavom pogodio mrežu. Kahn nije imao šanse. Znali smo tada da ćemo pobijediti.”
Bayern, unatoč brojnim prilikama, nije uspio preokrenuti rezultat, a Alemannia je izborila polufinale protiv Borussije Mönchengladbach.
Pobjeda za povijest u polufinalu
I u polufinalu Tivoli je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. U 42. minuti, Ivica Grlić postigao je jedini pogodak na utakmici fantastičnim slobodnim udarcem, koji je odveo Alemanniju u finale. Ta pobjeda donijela je Aachenu priliku da se bori za trofej protiv Werdera u Berlinu.
U finalu, Alemannia se hrabro borila, ali je Werder Bremen, predvođen sjajnim pojedincima, slavio s 3:2. Ipak, sam plasman u finale bio je ogroman uspjeh za drugoligaški klub, a nagrada za taj podvig stigla je u sezoni 2005./2006., kada je Alemannia kao drugoligaš igrala u UEFA-Cupu.
Taj povijesni pohod i danas izaziva emocije među navijačima. Sebastian Meester, jedan od njih, prisjetio se na Facebooku: “Imao sam 18 godina i vlakom krcatim navijačima sam otišao u Berlin. To je bio najljepši dan mog života.”
Nakon toga su živjeli svoj nevjerojatni san, igrali su kao drugoligaš sjajno u Kup Uefa natjecanju. O, za njih kultnoj utakmici u Ateni, koja je osigurala plasman dalje, Michalke se prisjeća posebne atmosfere: “Ogromni Olimpijski stadion bio je gotovo prazan, ali tih 5000 navijača, većinom iz Aachena, napravilo je fantastičnu atmosferu. Bili smo u velikoj formi i osjećali smo se nepobjedivo.”
Poseban domaći teren i Tivoli
Iako nisu smjeli igrati na svom legendarnom stadionu Tivoli zbog UEFA-inih standarda, Aachen je pronašao novi dom u Kölner RheinEnergie Stadionu. Michalke s nostalgijom govori o Tivoliju: “Petkom navečer, po kiši i blatnjavom terenu, bili smo gotovo nepobjedivi. Svlačionice su bile toliko skromne da su miševi doslovno bili dio naše opreme i pripreme. Ipak, Tivoli je bio naš dom, mjesto gdje smo uvijek vjerovali u pobjedu.”
Nevjerojatna sezona i europska avantura
Aachenova UEFA Cup priča završila je u šesnaestini finala nakon dvomeča protiv nizozemskog AZ Alkmaara (0:0; 1:2). Ipak, to nije umanjilo uspjeh kluba i njegovu borbenost kao drugoligaša na europskoj sceni.
Michalke je tijekom karijere imao i druge nezaboravne trenutke. Prisjeća se nevjerojatnog remija s Barcelonom (1:1) u Ligi prvaka 1999. godine kada je igrao za Herthu Berlin. “Zbog magle nisi mogao vidjeti dalje od deset metara. Postigao sam pogodak, a nakon toga su me zvali ‘Nebelbomber’ (bombarder iz magle).”
Život nakon karijere
Danas je Kai Michalke uspješan nogometni savjetnik. Prati i svoj nekadašnji klub Aachen te kaže kako još uvijek vjeruje u povratak kluba na veće pozornice: “Nogometu sam ostao vjeran, savjetujem igrače poput Kevina Müllera i Jana Schöppnera iz Heidenheima. I dalje povremeno igram za Aachenske i Bochumske veterane, iako me leđa malo koče.”
Za Alemanniu Aachen i Michalkea, sezona 2004./2005. ostaje neizbrisiv dio povijesti. Klub je tada živio svoj europski san, a priča o uspjehu drugoligaša na međunarodnoj sceni i danas izaziva divljenje među nogometnim romanticima.
