Red-Bull nogometni stil, koji je definirao posljednje desetljeće brzim, energičnim i agresivnim pristupom na terenu, sada se suočava s ozbiljnim izazovima.
Ovaj način igre, koji je nekoć donosio uspjehe i postavljao trendove, sve se više čini zastarjelim i nedovoljnim za održavanje konkurentnosti. Vrijeme je, čini se, za analizu i moguće promjene.
Osnove Red-Bull filozofije
Ideja Red-Bull nogometa bila je jednostavna, ali učinkovita: visoko presingom osvojiti loptu blizu protivničkog gola i brzo napasti neorganiziranu obranu. Strategija nije počivala na posjedu lopte ili sporom gradnjom napada, već na “kolektivnoj brzini” – konceptu koji je inspiraciju pronašao u filozofiji Valerija Lobanovskog.
Ralf Rangnick, osnivač ove nogometne filozofije u Red-Bull obitelji, definirao je pristup koji se oslanjao na konstantnu aktivnost na terenu, brze reakcije i precizno pozicioniranje nakon gubitka lopte. Cilj je bio stvoriti sustav koji će donijeti konkurentsku prednost, a ne igrati se sa stilom baziranim na posjedu lopte poput mnogih drugih momčadi.
Zašto je ovaj stil bio uspješan?
Tijekom godina, ovaj stil igre donio je uspjehe Red-Bull klubovima – od RB Salzburga do RB Leipziga. Treneri poput Juliana Nagelsmanna i Jesseja Marscha postali su cijenjeni u nogometnom svijetu, dok su igrači iz ovih klubova često privlačili pažnju velikih europskih ekipa.
Fraza “Tko kontra, pobjeđuje” bila je mantra Red-Bull filozofije. Nogometni romantici možda nisu bili oduševljeni, ali rezultati su govorili sami za sebe. Red-Bull klubovi redovito su osvajali domaće naslove i predstavljali prijetnju u europskim natjecanjima. Međutim, posljednjih godina taj uspjeh je sve rjeđi.
Problemi u sustavu
Red-Bull nogomet sada pokazuje slabosti. Rangnick je sada trener austrijske reprezentacije, a njegovi nasljednici u Red-Bull sustavu nisu postigli iste rezultate. Marco Rose, trenutačno trener RB Leipziga, već je prilagodio filozofiju i miješa tradicionalne Red-Bull principe s posjedom lopte i organiziranijom igrom.
U međuvremenu, Pepijn Lijnders, koji trenutačno vodi RB Salzburg, ima puno veće probleme. Salzburg je ove sezone na 7. mjestu austrijske Bundeslige – nešto što je do nedavno bilo nezamislivo za višestrukog prvaka. Lijnders, koji nije dio originalne Red-Bull škole, pokušava moderirati promjene, no rezultati još nisu uvjerljivi.
Vrijeme za novu eru?
Ovaj trenutak prekretnice za RB nogomet postavlja važno pitanje: trebaju li zadržati trenutačne trenere poput Rosea i Lijndersa, ili se okrenuti novim (ili starim) idejama? Povratak ljudi poput Rogera Schmidta, koji je implementirao Red-Bull filozofiju u ranim fazama, mogao bi biti rješenje. S druge strane, postoji mogućnost unosa potpuno novih ideja i pristupa.
Nogomet se stalno razvija, a stil igre koji je nekoć bio revolucionaran sada se mora prilagoditi novim izazovima. Red-Bull obitelj mora odlučiti hoće li ostati vjerna svojim korijenima ili krenuti u novu eru s drukčijom filozofijom. Jedno je sigurno: njihova budućnost ovisi o sposobnosti da prepoznaju trenutak za promjenu i pravac kojim će krenuti.
