Piše: Ivica Vrgoč
Poraz Dinama od Bayerna rezultatom 9:2 šokirao je mnoge, ali iz perspektive kondicijskog trenera, uzroci ovog debakla leže daleko dublje od same tehničko-taktičke izvedbe. Ova utakmica nam jasno ukazuje na razlike u fizičkoj pripremljenosti između dvije ekipe – jedne koja igra u elitnoj, visoko kompetitivnoj Bundesligi, i druge koja dolazi iz manje zahtjevne Hrvatske nogometne lige.
Kondicijska (ne)pripremljenost Dinama
Jedan od glavnih uzroka ovakvog rezultata je očigledna kondicijska nepripremljenost Dinamovih igrača da odgovore na visoki intenzitet igre koji je Bayern nametnuo od samog početka. Problem ovdje nije samo nedostatak individualne spremnosti, već i nedostatak izloženosti visoko kvalitetnim utakmicama u domaćem prvenstvu, gdje Dinamo često dominira bez potrebe za maksimalnim naporima.
U Hrvatskoj ligi, Dinamo rijetko nailazi na suparnike koji ih prisiljavaju da podignu tempo igre na nivo koji je potreban protiv ekipa kao što je Bayern. Posljedica toga je da Dinamovi igrači jednostavno nisu dovoljno kondicijski spremni za izuzetno intenzivan nogomet na najvišoj razini.
Zašto Dinamo nije na razini Bayerna?
Ako usporedimo Dinamove i Bayernove igrače kroz prizmu fizičke spremnosti, vidjet ćemo kako njemački gigant ima puno bolje razvijene ključne fizičke aspekte. Kondicijska priprema Bayernovih igrača je sustavna, temeljena na znanstvenim metodama i sofisticiranim tehnologijama, poput GPS sustava, koji svakodnevno prati fizičke performanse igrača. Dinamovi igrači zaostaju u tim parametrima, što uključuje maksimalni primitak kisika (VO2max), kapacitet za oporavak između sprintova, te ukupnu snagu i brzinu trčanja.
U suvremenom nogometu, svaka greška u pripremi rezultira velikim fizičkim posljedicama. Igrači Bayerna su kondicijski superiorni jer treniraju u sredini gdje se konstantno suočavaju s visokim intenzitetom i raznovrsnim taktičkim izazovima. Dinamovi igrači, s druge strane, nemaju priliku redovito igrati protiv tako jakih protivnika, što rezultira slabijim prilagođavanjem visokim zahtjevima.
Temelji fizičke pripreme
Rješenje problema leži u vraćanju osnovama kondicijske pripreme. Bez adekvatne baze, koja uključuje razvoj aerobnih sposobnosti i maksimalne snage, nemoguće je graditi visoke intenzitete kao što su High-Speed Running i Max Speed, koji su ključni za moderan nogomet. Dinamovi treneri trebali bi se fokusirati na razvoj osnovnih kapaciteta svakog pojedinačnog igrača.
Prije nego što dođu do kompleksnijih elemenata poput visokog intenziteta trčanja, svaki igrač mora imati dobro razvijen aerobni sustav koji će mu omogućiti brzi oporavak između sprintova i tranzicija u igri. Ovdje govorimo o ključnom parametru – maksimalnom primitku kisika, koji se može unaprijediti samo temeljnim, kontinuiranim treninzima u zonama nižeg intenziteta (zona 2), što često izostaje u mnogim treninzima.
“Siva zona” treninga
Prečesto, kondicijski trening u mnogim klubovima zapinje u tzv. “sivoj zoni” – treningu srednjeg intenziteta koji ne rezultira napretkom ni u aerobnom ni u anaerobnom kapacitetu, već samo donosi umor i povećava rizik od ozljeda. Da bi se to izbjeglo, potrebno je planirati treninge koji kombiniraju niske intenzitete (za razvoj izdržljivosti i oporavka) s visokim intenzitetima (za razvoj eksplozivnosti i brzine), sve u skladu s individualnim potrebama svakog igrača.
Primjeri iz Bayernovog kampa
Bayern München ima jedan od najboljih performans timova u svijetu, koji broji preko 40 stručnjaka zaduženih za specifične aspekte fizičke i kondicijske pripreme. Svaki stručnjak zna svoj dio posla, od biomehaničara, fizioterapeuta, do nutricionista i analitičara podataka. Takva preciznost u planiranju i izvedbi treninga rezultira igračima koji su fizički spremni odgovoriti na bilo koji izazov na terenu.
Usporedba s Dinamom, nažalost, pokazuje da takve infrastrukture i sustava rada u našim klubovima nedostaje. Kondicijski treneri su često smatrani “zagrijavačima”, a ne ključnim članovima stručnog stožera, što dodatno otežava napredak igrača.
Zaključak
Dinamo Zagreb može unaprijediti svoju fizičku pripremljenost samo ako se vrati osnovama kondicijskog treninga i uspostavi sustav sličan onome koji koriste klubovi poput Bayerna. Fokus mora biti na individualnom razvoju svakog igrača, temeljitoj analizi njihovih fizičkih sposobnosti i implementaciji znanstveno utemeljenih trening metoda. Bez ovih koraka, teško će biti pratiti tempo najboljih ekipa u Europi.
Budućnost kondicijske pripreme zahtjeva pristup koji obuhvaća sve aspekte fizičke spremnosti, od bazičnih aerobnih kapaciteta do vrhunske brzine i snage, sve pod nadzorom stručnog tima koji poznaje najnovije metode i tehnologije. Samo tako hrvatski nogomet može smanjiti razliku u fizičkoj pripremljenosti s najjačim europskim ekipama.
