Hype oko Lennarta Karla i Saida El Male eksplodirao je brže nego što ijedan tinejdžer može sprintati. Neki ih već vide u A-reprezentaciji, drugi im lijepe etikete „generacijskih talenata“. Istina, obojica su u posljednjim tjednima donosili golove i uzbuđenje, pa će i ogled Kölna i Bayerna u drugom kolu DFB-Pokala ponovno imati dodatnu crtu interesa.
No ako njemački nogomet išta treba, onda su to strpljenje i mjera, a upravo to, srećom, dobivaju iz vlastitih okruženja.
Hype i stvarnost
Nogomet jest momčadska igra, ali reflektori desetljećima traže pojedince: od Peléa, Maradone i Beckenbauera, do Messija, CR7 i Lamine Yamala. Danas taj kult zvijezda počinje sve ranije, a u Njemačkoj, jedanaest godina nakon posljednjeg velikog trofeja, potraga za „sljedećim velikim“ posebno je žurna.
Karl je u Münchenu vrlo brzo dobio glasne zahtjeve da odmah bude starter, čak i pozive da se povede na SP 2026. El Mala je, s tek 19 godina, taman s nekoliko driblinga u Kölnu zaradio usporedbe s Lukasom Podolskim.
A onda je došla doza realnosti. Bayern je, primjerice, pobijedio Borussiju Dortmund 2:1 i bez Karlove minute na terenu, premda je mladić ubrzo nakon toga zabio dva prekrasna gola protiv Brüggea i Mönchengladbacha. El Mala je, pak, u Dortmundu propustio veliku priliku za vodstvo. Takvi trenuci nisu alarm, nego prirodni ritam sazrijevanja.
Okruženja koja rade pravu stvar
Ključna razlika u odnosu na mnoge talentirane prethodnike jest to što obojica imaju mudre vodiče. Karla savjetuje Michael Ballack, a trenira ga Vincent Kompany, čovjek koji je kao kapetan i trener prošao sve uspone i padove elitne razine nogometa. Kompany zna gdje vrebaju zamke i kako dozirati utakmice, uloge i očekivanja. U Kölnu Lukas Kwasniok jednako dobro pogađa ton s El Malom: mladić na treningu radi upravo na onome što mu nedostaje i ne preskače stepenice.
Zato nema potrebe da netko „umjetno“ spušta euforiju, struka je već postavila granice. U isto vrijeme, važno je da publika i mediji uvaže osnovno pravilo razvoja: nazadovanja i greške su uračunate. Tek kroz njih talent postaje igrač.
Zašto vrijedi usporiti
Njemačkom nogometu ne trebaju kratkotrajne zvijezde padalice, nego konstantni nositelji igre. To se ne gradi za jedno ljeto ni za jednu medijsku naslovnicu. Karl i El Mala već sada pokazuju da imaju dar i karakter, ali do uloge reprezentativnih stupova vodi dug put: niz „običnih“ ligaških utakmica, učenja iz pogrešaka, prilagodbi na plan B i C, te dokazivanja u različitim ritmovima i pritiscima.
Neka Karl i El Mala i dalje budu ono što već jesu, uzbudljivi tinejdžeri s visokom plafonom, ali neka njihov hod ostane njihov ritam. Treneri i mentori su im ga dobro zadali. Na navijačima i komentatorima je da umjesto prečaca izaberu strpljenje i neka im ne stavljaju preveliki teret i odgovornost. Njemačkom nogometu, njima dvojici, a i svima koji vole igru, to je ulaganje koje se najčešće isplati.
