L. K. / Kicker / BR / TZ
Iako su nogometaši Bayerna proslavili još jednu bundesligašku titulu, sezona 2024./25. ostavlja djelomično i gorak okus. Umjesto sportskih uspjeha, više se govorilo o krizama, kontradikcijama i strateškim pogreškama, osobito kad je riječ o kadrovskoj situaciji, koja bi klub mogla pratiti još godinama.
Fešte bez kraja i bez osnove
Sve je počelo skromno: mini-proslavom u luksuznom restoranu Käfer u Münchenu, nakon što je Leverkusen remizirao u Freiburgu, a Bayern odigrao 3:3 u Leipzigu, što im je ipak donijelo titulu. Zatim je slijedila proslava naslova nakon posljednje domaće utakmice Thomasa Müllera (2:0 protiv Mönchengladbacha), a potom i „vrući“ kratki izlet na Ibizu, kojem se najprije protivio sportski direktor Max Eberl samo da bi tjedan dana kasnije promijenio mišljenje, iako je sezona još uvijek bila u tijeku.
Takav nedostatak dosljednosti, osobito dok Hoffenheim i Heidenheim još uvijek igraju za opstanak, otvara pitanje profesionalizma i poštivanja ostatka natjecanja.
Propali ciljevi i zaboravljeni problemi
Naravno, slavlje nakon osvojenog naslova je legitimno. Ali vremena za proslave bilo bi dovoljno i nakon posljednjeg kola. Uostalom, sami su si oslobodili raspored ranim ispadanjima iz Kupa i Lige prvaka. Dva finala: u Berlinu i Münchenu, jasno su bila zadani ciljevi sezone. No, umjesto analize, u Bayernu se o tome šuti. A to nije u skladu s identitetom kluba koji polaže pravo na vrhunsku izvedbu – i rezultate.
U svemu tome, ljetno FIFA-klupsko svjetsko prvenstvo dolazi kao svojevrsni spas, i sportski i financijski. Potencijalna nagrada veća od 120 milijuna eura mogla bi barem privremeno „popraviti“ sezonu i zamagliti ozbiljne unutarnje izazove.
Sporni ugovori i izgubljena ravnoteža
Najveći izazov krije se u novim ugovorima: produženja s Daviesom, Musialom i Kimmichom (do 2030., odnosno 2029.) možda imaju smisla sportski, ali financijski predstavljaju dugoročnu prijetnju. Usporedbe radi, Sané je u 1605 minuta upisao 18 bodova (golova + asistencija), Musiala 16 u 1805 minuta, a ipak, Musiali je gotovo utrostručena plaća, dok se Sanéu plaća čak smanjuje. Slična situacija vrijedi i za Upamecana, koji zna koliko je Davies dobio kroz bonuse i on želi isto. Ne čudi stoga što se spominje njegov mogući odlazak u PSG. To sve pokreće unutarnje nemire i rogoborenje što s vremenom obično preraste u pravo nezadovoljstvo i pobunu u svlačionici.
Bayern je, ukratko, ušao u spiralu nerealnih ugovornih očekivanja, iz koje će teško izaći bez posljedica.
Kada iskustvo nestane, a timska kemija ne postoji
Povrh toga, klub gubi dvije ključne osobe: Thomasa Müllera i Erica Diera – obojicu jako važnih karika i na terenu i u svlačionici. Upravo je protiv Intera bilo očito koliko nedostaje stabilna osovina: Barella, Calhanoglu i Mkhitaryan potpuno su neutralizirali vezni red Bayerna. Za razliku od uigranog Intera, Bayern – iako većina igrača igra zajedno godinama – nije pokazao ključnu timsku povezanost.
Rezultati su često prikrivali probleme – pobjede protiv Kiela (4:3) i St. Paulija (3:2) bile su tanke. “Hurra-fußball” iz jesenskog dijela potpuno je nestao nakon zime. Liga prvaka? Tri poraza u grupi (Aston Villa, Barcelona, Feyenoord), jedva izboren prolaz protiv Celtica, zatim dva sjajna susreta protiv Leverkusena i naposljetku opravdano ispadanje od Intera.
Nema više Lige prvaka za Müllera i nema više izgovora
Za Thomasa Müllera to je bio posljednji pokušaj da zaigra finale Lige prvaka na domaćem terenu. Nitko (osim možda Manuela Neuera) bolje ne razumije važnost tog cilja. Obojica su znali slaviti titule, ali i prepoznati što znači kad Bayern pet godina ne prođe dalje od četvrtfinala u DFB-Pokalu i samo jednom dospije u polufinale Lige prvaka.
Müller, Neuer i Kane su primjeri. Mnogi u kadru to tek moraju postati – osobito gledajući prema mladim nadama s Bayernovog Campusa.
Krivi signali za budućnost
Putovanje na Ibizu dok sezona traje, streamanje iz bolesničkog kreveta uz komentare na klupske vijesti (Davies), ignoriranje oproštaja Diera ili vlastitih epizoda poput napada panike – sve su to krivi signali. Kao i činjenica da Kompany i Eberl nisu prisustvovali ključnim utakmicama U17 i U19 momčadi. Mladi igrači poput Karla ili Kusi-Asarea, koji već treniraju s prvom momčadi, očekivali su više podrške, ali Campus bilježi izostanak uprave s iznenađenjem.
Mladež, vratari i višak u svlačionici
Trener Kompany u 33 kola Bundeslige nije dao ni 60 minuta igre igračima poput Karla, Vidovića, Ibrahimovića, Kusi-Asarea i Aznoua – iako su se prilike nudile. Umjesto toga, Aznou i Ibrahimović su poslani na posudbu, kao i Paul Wanner.
Situacija s vratarima jednako je složena: Neuer, Ulreich, Urbig, Peretz, plus Nübel, kojem je ugovor produžen do 2029. Uskoro će se morati donositi temeljne odluke o poziciji „jedinice“.
Veliko čišćenje?
Klub planira prodaju igrača s visokim plaćama koje ne opravdavaju igrama na terenu poput Gnabryja i Goretzke. Odlazak je moguć i za Min-Jae Kima, Guerrera, Zaragozu i Boeya. Istodobno, želja broj jedan ostaje Florian Wirtz. No i nakon što “besplatno” dovedu Jonathana Taha, bit će još puno posla, a sve to ne može i neće biti jeftino.
Klupsko SP – prilika za spašavanje sezone
Upravo zato Klupsko svjetsko prvenstvo (15. lipnja – 13. srpnja) dobiva poseban značaj. Potencijalni trofej donio bi više od 120 milijuna eura i mogućnost da se umjesto (zaslužene) ocjene 2+ za sezonu, u dnevnicima napiše možda čak i 3+.
A za igrače, eto još jedan razlog za slavlje. Ovaj put, barem s razlogom.
P.s. Ako vam se ova kritika slučajno ne dopada jer je preoštra, sjetite se samo da Bayern plaća stotinama milijuna eura plaće svojih igrača, a da bi osvojili samo Bundesligu – to, jednostavno, nije dovoljno!
