U razmaku od samo dva dana, nogometni svijet oprostio se od dviju istinskih ikona njemačkog nogometa. Prvo je Mats Hummels, stoper s bezvremenskom elegancijom, najavio odlazak u igračku mirovinu, a odmah zatim i njegov prijatelj i suigrač iz reprezentacije Thomas Müller potvrdio kraj svoje 25-godišnje priče s Bayernom.
U istom tjednu i Kevin De Bruyne objavio je rastanak s Manchester Cityjem, čime su tri nogometna genijalca iz prošlih 15 godina gotovo istovremeno signalizirala kraj jedne ere.
Müller i Hummels – više od nogometaša
Obojica su ostavila neizbrisiv trag na travnjaku – svaki na svoj način.
Mats Hummels bio je oličenje modernog stopera: taktički briljantan, tehnički dotjeran i mentalno uvijek korak ispred protivnika. Njegova upotreba “vanjskog dijela stopala” – nekadašnje zaštitne oznake Beckenbauera – ponovno je zablistala zahvaljujući njemu.
S druge strane, Thomas Müller je stvorio novu nogometnu ulogu – “Raumdeuter”, tumač prostora. Njegova sposobnost da se pojavi na pravom mjestu u pravo vrijeme postala je legendarna. Danas svako dijete zna što znači “tipični Müllerov gol” – i upravo to je njegova ostavština.
Više od igre – Müller i “Radio” koji nikad ne šuti
Izvan terena, njih dvojica – koji su se u šali nazivali „ThoMats“ – bili su nositelji karaktera i duše svojih klubova. Müller je bio glas Bayerna, stalno prisutan u javnosti s analizama, šalama i lucidnim komentarima. Njegov „Radio Müller“ bio je jednako glasan u miks-zoni kao i na terenu. Bio je most između momčadi, navijača i medija – netko tko je znao kad treba ozbiljno, a kad opušteno.
Njegov odlazak ostavlja prazninu koju u Münchenu neće biti lako popuniti – ni ljudski, ni nogometno. Naročito jer je u svlačionici znao osjetiti atmosferu, detektirati napetosti i usmjeriti momčad – često više svojom prisutnošću nego igrom.
Hummels – savjest momčadi
Mats Hummels nije samo briljirao u defenzivi – bio je i savjest svake svlačionice u kojoj je igrao. Nije se bojao reći što misli, čak ni kad to nije bilo popularno. Znao je izazvati reakcije, otvoriti teme koje drugi nisu, često izlazeći iz okvira “politički korektnog”. Upravo ga je ta iskrenost činila i važnim i – ponekad – neugodnim sugovornikom.
Njegov najveći trofej ostaje naslov svjetskog prvaka iz 2014., osvojen rame uz rame s Müllerom. No Liga prvaka s Borussijom – ostala je neostvareni san.
Müller još sanja završni trofej
Za razliku od Hummelsa, Thomas Müller još uvijek ima priliku završiti karijeru sa stilom – osvajanjem treće Lige prvaka. Bio bi to kraj dostojan jedne jedinstvene karijere, karijere koja se neće mjeriti samo statistikama, već i riječima, duhom, i onim neuhvatljivim “nečim” što je nosio iz utakmice u utakmicu.
Odlaskom Müllera i Hummelsa njemački nogomet gubi dvije jedinstvene figure. Njihove brojke su impresivne, ali ono što ostaje još važnije jest njihova osobnost, prisutnost i utjecaj.
Praznina koju ostavljaju neće se lako popuniti. Ne postoje drugi Hummelsi. I sigurno ne postoji drugi Müller.
