Početkom 1994. sve oči njemačke nogometne javnosti bile su uprte u München, gdje je netom smijenjenog trenera Ericha Ribbecka naslijedio Franz Beckenbauer kao privremeno rješenje.
No dok su mediji pohodili bavarsku prijestolnicu, 300 kilometara dalje buknula je prava “vulkanska” erupcija – u Karlsruher SC-u nije se pričalo samo o promjeni trenera kod najvećeg rivala, nego i o Oliveru Kahnu, mladom vrataru koji je na izlaznim vratima kluba.
Odlazak koji je razljutio predsjednika
Kahn, tada 24-godišnjak, nosio je KSC do četvrtfinala Kupa UEFA-e 1993./94. sjajnim obranama protiv PSV-a, Valencije i Bordeauxa. Takav je učinak odmah izazvao interes Bayerna, njemačkoga financijskog i nogometnog velikana. Ipak, u KSC-u se nade nisu gasile – predsjednik kluba Roland Schmider smatrao je da pregovori još traju, ali već su tjednima curile glasine da je Kahn s Bayernom sve dogovorio.
Naposljetku je Schmideru prekipjelo. Razjaren je javno optužio Kahna i njegova oca Rolfa (ujedno i voditelja Kahnove karijere) za “mačje-igrice” i odugovlačenje, uvjeren da se oni samo prave kako još važu opcije, dok su zapravo planovi s Bayernom odavno gotova stvar.
“Saznajemo samo iz novina što Oliver namjerava”, grmio je Schmider početkom 1994., zahtijevajući od Kahna da se izjasni “jednom za svagda”.
Kahn ruši iluzije
Kahn je uskoro odlučio prekinuti zavaravanje. U siječnju 1994. službeno je objavio da će uskoro potpisati četverogodišnji ugovor s Bayernom. Otkrio je i da je čekao bolji trenutak za obavijest javnosti, no “pritisak je postao prevelik, i za mene i za KSC”.
Izjavio je da financijska strana nije bila ključna (premda je Schmider tvrdio da je KSC “išao do granice boli” s ponudom od otprilike jednog milijun maraka godišnje). Uobičajena je to rečenica gotovo svakog igrača koji prelazi u München, gdje su plaće i ambicije ionako veće.
Bayern je, naravno, bio spreman platiti tada rekordnu odštetu od 4,8 milijuna maraka za svoga budućeg “vratara desetljeća”. Kahn je time postao četvrti igrač koji je iz KSC-a preselio na Säbener Straße, nakon Michaela Sternkopfa (1990.), Olivera Kreuzera (1991.) i Mehmeta Scholla (1992.).
Aumann odlazi, Kahn piše povijest
Bayernov tadašnji standardni vratar Raimond Aumann najprije je hrabro isticao da će se “boriti za poziciju” s novopridošlim Kahnom, no ubrzo je završio u Beşiktaşu. Kahn je od 1994. do 2008. čvrsto držao jedinicu među vratnicama Bayerna i postao simbol kluba. Okitio se brojnim trofejima, između ostaloga: UEFA-pokalom 1996., Ligom prvaka 2001., 8 naslova prvaka Njemačke i 6 trofeja DFB-Pokala.
Uz to, postao je i neupitni broj jedan reprezentacije, nastupivši na svjetskim i europskim prvenstvima. Kahn je kasnije često isticao da je Bayern bio logična stepenica u njegovoj karijeri, iako je rastanak sa KSC-om izazvao velike potrese i razočaranja u matičnom klubu.
Što je ostalo za KSC?
Uprava Karlsruhea morala je promptno pronaći zamjenu. Trener Winfried Schäfer ostavljao je autoironičnu poruku na telefonskoj sekretarici da je “u potrazi za novim vratarom” i “da će svaka pomoć dobro doći”. Izbor je pao na Clausa Reitmaiera, rezervnog golmana 1. FC Kaiserslauterna.
Ipak, KSC više nikada nije dosegao uspjehe doba “Euro-Eddyja” (Eberharda “Eddyja” Schmidta) i mlade zvijezde Kahna. 1996. je Karlsruhe s Reitmaierom izgubio finale DFB-Pokala baš od njegovog bivšeg kluba Kaiserslauterna (0:1), a 1998. ispao je iz Bundeslige. Kako je i sam trener Schäfer priznao, Kahn je Karlsruheu po sezoni donosio “šest, sedam bodova” – a bez njega su se ti bodovi gubili.
Transfer koji je obilježio eru
Prelazak Olivera Kahna iz KSC-a u Bayern jedan je od transfera koji je zauvijek promijenio odnos snaga u Bundesligi. Bayern je dobio jednog od najvećih vratara u povijesti nogometa, KSC je ostao bez svojeg “super-junaka”, a njemačkim je medijima tih dana poslužena drama s javnim optužbama i “vulkanskim” ispadima.
Za Kahna, popularno nazvanog “Titan”, sve se ipak završilo najbolje moguće. U sljedećih je 14 godina postao jedan od najvećih simbola bavarskog kluba, vođa u svlačionici i teror za suparničke napadače. Za Karlsruhe, pak, vrijeme velikih europskih podviga završilo je u onom trenutku kada je Kahn odlučio podići sidro i zaploviti prema Münchenu.
6 stvari koje niste znali o Oliveru Kahnu
Nogometni svijet obilježila su mnoga velika vratarska imena, no tek je nekolicina stekla gotovo mitski status. Među njima svakako se ističe Oliver Kahn, rođen 15. lipnja 1969. u njemačkom Karlsruheu. Na vrhuncu karijere prozvan je „Der Titan“ i „Vol-kahn-o“ – nadimci koji su najbolje oslikavali njegov zapovjedni i ratnički stil na terenu, ali i silovit temperament kojim je često utjerivao strah u kosti suparničkim napadačima.
- Latvijski korijeni
Iako je cijeli život proveo u Njemačkoj, Kahn nosi i latvijsku baštinu. Njegov otac Rolf rođen je 1943. u Liepāji (Latvija), a potječe iz obitelji u kojoj su se ispreplitali latvijski i baltičko-njemački utjecaji. Ipak, unatoč toj zanimljivoj pozadini, sam Kahn priznao je da se ne osjeća posebno vezanim uz Latviju. Uoči utakmice protiv Latvije na EURU 2004., izjavio je:
“Ne bih rekao da će to za mene biti poseban susret. Nemam nikakvih uspomena vezanih uz tu zemlju. Ipak, za mog oca to sigurno ima veće značenje – on će doći na utakmicu i vjerujem da će mu to biti poseban trenutak.”
- „Der Titan“ i „Vol-kahn-o“
Kahnova se vratarska klasa gradila tijekom više od desetljeća vrhunskog nogometa, a rezultat je toga globalno priznanje kao jednog od najboljih golmana u povijesti. Nadimke „Der Titan“ (Titan) i „Vol-kahn-o“ zaradio je zbog svoje agresivne, silovite igre kojom je branio gol, ali i zbog temperamentnih reakcija kad bi se nešto na terenu „zakuhalo“. Snažna osobnost i spektakularne obrane već su ga u 90-ima izdignule u legendu Bundeslige.
- Samo dva kluba: od Karlsruhea do Bayerna
Kahnova priča započela je u lokalnom klubu Karlsruher SC, gdje je kao šestogodišnjak stigao u omladinsku školu. Njegov otac Rolf i stariji brat Axel također su bili vratari KSC-a, stoga se moglo reći kako je obiteljska tradicija obranjena u punom smislu riječi.
Najveći uspjeh Karlsruhea u to je vrijeme bio plasman u polufinale Kupa UEFA-e 1993./94., u čemu je Kahn bio ključni igrač.
Nakon impresivne sezone koja je privukla pozornost cijele Europe, Kahn je prešao u Bayern München (ljeto 1994.) te je ondje ostao do kraja svoje aktivne karijere.
- Nevjerojatni trofeji i priznanja
U dresu Bayerna Kahn je proveo 14 godina (1994. – 2008.), zaigravši u 632 utakmice. Za to vrijeme sakupio je:
8 naslova u Bundesligi
6 titula u DFB-Pokalu
1 pobjedu u UEFA Ligi prvaka (2001.)
1 naslov u Kupu UEFA-e (1996.)
Kao standardni član njemačke reprezentacije (86 nastupa), okitio se i zlatnom medaljom na EURU 1996., iako tada još nije bio prvi golman (ispred njega branio je Andreas Köpke). Najbliže svjetskom zlatu stigao je 2002. u Japanu i Koreji, kad je Njemačka izgubila finale od Brazila, no Kahn je proglašen najboljim igračem turnira („Zlatna lopta“). Time je postao jedini vratar u povijesti Svjetskog prvenstva sa statusom igrača turnira. Uz to, triput je bio IFFHS-ov Najbolji vratar svijeta (1999., 2001. i 2002.).
- Nakon aktivne karijere
Po završetku igračke karijere 2008., mnogi su nagađali kako će se Kahn brzo vratiti u nogomet kao funkcionar ili trener. Schalke 04 mu je 2009. ponudio mjesto sportskog direktora, no on je to odbio.
- položio je ispit za trenersku licencu,
- stekao je MBA diplomu (Master of Business Administration).
Kahn se okušao i kao nogometni stručni komentator za njemačku televiziju ZDF, a aktivan je i u dobrotvornom radu: podržava Bunt kickt gut, minhensku uličnu nogometnu ligu, te Justin Rockola Association, organizaciju koja pomaže mladima u borbi protiv nasilja, alkohola i droga.
- Povratak u Bayern – neuspjeh
Predsjednik uprave (CEO) Karl-Heinz Rummenigge još je 2019. potvrdio da Bayern planira postaviti Olivera Kahna u upravljačke strukture. To se dogodilo 2020., nakon čega se Kahnu planiralo prepustiti i mjesto CEO-a do kraja 2021. Time se simbolično zaokružila priča legendarnog vratara koji je u Bayernu postigao sve što se moglo postići na terenu. Nažalost njegova karijera kao vodećeg čovjeka Bayerna nije završila uspješno jer je dobio otkaz od Nadzornog odbora nakon što su na svoju ruku, on i Salihamidžić, potjerali Juliana Nagelsmanna, tadašnjeg trenera Bayerna.
Od latvijskih korijena do najveće vratarske slave, Oliver Kahn predstavlja izniman primjer vrhunskog sportaša koji nije samo obilježio jednu eru Bayerna, nego i cjelokupni njemački nogomet. Njegova posvećenost, temperament i neupitne sposobnosti donijeli su mu najveće trofeje i rekorde.
