L. K.
Bio je kišovit petak navečer kada je trener Paderborna, Lukas Kwasniok, uz rub terena svoga stadiona izrekao jednu rečenicu koja je i danas, gotovo dva tjedna kasnije, aktualna.
Držeći kišobran, pred uključenim kamerama, Kwasniok je najavio da će se u predstojećih 90 minuta protiv Schalkea raditi o – “malochen” – o pravom, mukotrpnom radu i borbi. Njegov je SC Paderborn tada držao vrh ljestvice 2. Bundeslige, a protivnik, slavni Schalke, upravo je bio uronjen u priče o borbi za opstanak i nužnosti vraćanja na “radničke temelje” kluba iz Gelsenkirchena.
U Rurskoj oblasti posebno, riječ “Maloche” dolazi iz svakodnevnog govora i kolokvijalno označava naporan, težak fizički rad ili “rudarski” pristup poslu.
Izjava Kwasnioka bila je zanimljiva jer je upravo on, trener vodeće momčadi, zahtijevao težak fizički angažman i predanost, te prizvao pojam “maloche” koji se tradicionalno povezuje sa Schalkeom – simbolom radničke klase u njemačkom nogometu. Međutim, ono što se tu večer odvilo na terenu značajno je nadmašilo stereotip o 2. Bundesligi kao isključivo “radničkoj” ligi, obilježenoj grubom igrom i dugim, besciljnim loptama.
Susret je završio nakon skoro dva sata, a gledatelji su na travnjaku vidjeli šest pogodaka, atraktivnu igru, promjene vodstva i visoki ritam. Ugledni “Kicker” ocijenio je dvoboj visokom ocjenom (1,5), opisujući ga kao “zabavan dvoboj na visokoj drugoligaškoj razini s odličnim tempom i brojnim prilikama”. I dok su obje momčadi nesumnjivo uložile golem trud, igra je istodobno bila daleko od sirovog, “na silu” nogometa koji se često pripisuje drugom rangu njemačkog nogometa. Ovo nije bio izoliran primjer, već sve učestalija pojava.
Godinama unatrag često se govorilo o “najboljoj 2. Bundesligi svih vremena”, no češće je ona dobivala epitet “najrastrojenije, najžešće” ili “najgrublje”. Danas je ta slika zastarjela. Ne radi se samo o dojmu koji navijači i novinari stječu svakog vikenda – kada svjedoče spektakularnim utakmicama poput pobjede Darmstadta 5:1 nad Kölnom, Nürnberškog 8:3 trijumfa protiv Regensburga ili rezultatski bogatog 3:4 sraza između Fortune iz Düsseldorfa i Kaiserslauterna. Tu je i statistika koja nedvosmisleno pokazuje da se igra promijenila.
Broj dugih lopti, preciznost dodavanja i stil igre ukazuju da se razlike između 1. i 2. Bundeslige sve više smanjuju. Istina, u prvoj se ligi u prosjeku odigra više dodavanja (933 naspram 846 u drugoj), no postotak dugih lopti nije drastično drugačiji (11,3 % u 1. Bundesligi prema 13,1 % u 2. Bundesligi), a razlika u točnosti dodavanja je gotovo zanemariva (82,1 % u 1. ligi, 81,4 % u 2. ligi). Lopta se više ne “šalje” bezglavo naprijed, već se sve češće i u drugoj ligi gradi igra od iza, s jasnim planom i idejom.
Nitko ne zna 2. Bundesligu bolje od Willija Landgrafa, rekordera s 508 nastupa u tom natjecanju (Rot-Weiss Essen, Homburg, Gütersloh, Alemannia Aachen) između 1986. i 2006. Kako on vidi današnju situaciju?
Landgraf ističe kako je i nekada bilo odličnih tehničara, primjerice u njegovoj Alemanniji Aachen (Karlheinz Pflipsen, Ivica Grlić), no naglašava ključnu razliku: današnji vratari postali su integralan dio izgradnje napada. Nekad se izvođenje vratarskog udarca svodilo na “ispucaj naprijed pa se bori za drugi balon”, dok se danas pažljivo gradi igra iz zadnje linije.
Landgraf posebno izdvaja 1. FC Magdeburg kao primjer momčadi koja dosljedno provodi jasnu, razrađenu nogometnu ideju. “Oni imaju plan, od načina na koji kreću iz obrane do postavljanja u napadu”, kaže Landgraf. Njegova analiza odnosi se i na mnoge druge momčadi 2. Bundeslige, od Braunschweiga, preko Paderborna i Fortune Düsseldorf do Greuther Fürtha. Svaka od njih pokušava stvoriti nešto novo, pokazati svoje vizije na terenu.
Statistika potvrđuje da se u 2. ligi ne igra više samo “na mišiće”. Broj prekršaja (23,5 po utakmici) ne odskače bitno od 1. lige (22), a ni po disciplinskim mjerama (žuti i crveni kartoni) nema dramatičnih razlika. Drugim riječima, danas se u 2. Bundesligi ne troši većina energije na prekidanje protivnikova ritma, već na stvaranje vlastitog.
Ipak, Landgraf napominje da nije “grijeh” odigrati dugu loptu kad je to potrebno. Radije ističe pragmatizam kao ključ. Kad situacija zahtijeva, treba znati izbaciti loptu i rasteretiti obranu, osobito u teškim trenucima kad protivnik dominira. Ljepota igre nije uvijek prioritet, no za razliku od nekada, danas se u 2. ligi sve više teži kombinaciji truda, zalaganja, ali i kvalitetnog nogometa.
A upravo je to bilo vidljivo one kišne večeri u Paderbornu. Kwasniok je govorio o “maloche”, ali publika je na terenu vidjela i nešto više – pravu, raznovrsnu nogometnu predstavu. Schalke je u tom trenutku bio pri dnu ljestvice, no igrao je otvoreno i kreativno. Takve utakmice više nisu iznimka, već dio nove stvarnosti 2. Bundeslige: lige koja više nije tek “radnička” i “gruba”, već postaje bogatijom, modernijom i sve atraktivnijom pozornicom njemačkog nogometa.
