Dva susreta, dvije pobjede, gol-razlika 5:0: njemačka reprezentacija zaključila je listopadski ciklus kvalifikacija, na papiru, s besprijekornim učinkom.
Izbornik Julian Nagelsmann povukao je prave poteze nakon rujanskog posrtaja, a igrači su isporučili ono elementarno – bodove. No upravo u tome i leži ključna poruka ovog mini-ciklusa: pokazano je najmanje što se od Njemačke mora očekivati. Minimum minimuma!
Od rujanskog hladnog tuša do reseta u listopadu
Tko bi nakon 0:2 u Slovačkoj u rujnu pomislio da će Njemačka uoči završnih utakmica u studenom, u gostima kod Luksemburga (14.11., 20:45) i doma protiv Slovačke u Leipzigu (17.11., 20:45), biti vodeća u skupini A i imati sve u svojim rukama?
Zahvaljujući ozbiljnom nastupu protiv Luksemburga (4:0) i pragmatičnoj, ali učinkovitoj obrani u Belfastu (1:0 protiv Sjeverne Irske), upravo se to dogodilo. Nije previše smjelo prognozirati da će momčad, ponovi li u studenom razinu ozbiljnosti viđenu protiv Luksemburga i u prvom poluvremenu u Belfastu, osigurati kartu za SP 2026. u Meksiku, Kanadi i SAD-u.
Windsor Park kao najteži test i podsjetnik na krhkost
U bučnoj i napetoj atmosferi Windsor Parka Njemačka je položila najteži ispit ovog ciklusa. Istina, drugo poluvrijeme otkrilo je da je konstrukcija još uvijek krhka osam mjeseci prije Mundijala: momčad je „zaplivala“, prepustila kontrolu i previše živjela na rubu.
No kritičnu fazu je preživjela – i pritom domaćinu nanijela prvi domaći poraz nakon gotovo dvije godine. Što nije za odbaciti iako za S. Irsku igraju nogometaši iz trećih i drugih liga. To je važna mentalna stepenica, ali i upozorenje: stabilnost i kontrola utakmice tek trebaju postati konstanta.
Kontinuitet umjesto lutanja: iste postave, jasniji zadaci
Simptomatično, Nagelsmann je dugo ostao pri istih jedanaest kao i protiv Luksemburga – signal da je iz rujna izvukao pouke. Nakon kadrovskih i taktičkih promašaja u Bratislavi (dovoljno je prisjetiti se nes(p)retne pozicije debitanta Nnamdija Collinsa), ovaj put je zadržao i ljude i formaciju. Time je, posve usput, udovoljio i nizu stručnih glasova koji su upravo to tražili – što bi i inače šutljivijem izborniku moglo donijeti trunku mirnijeg rada.
Kimmich na beku, dvojac iz kluba u sredini, čvrsta osovina straga
Najjasniji dobitak u oba susreta bio je povratak Joshue Kimmicha na desnog beka.
Time je:
- Zakrpana kronična praznina na toj strani jer trenutno Njemačka nema boljeg desnog beka
- Otvoren je prostor da se u sredini upari klupski dvojac Leon Goretzka – Aleksandar Pavlović, što je donijelo automatizme i sigurnost u prvoj fazi gradnje.
U obrani su Nico Schlotterbeck i Jonathan Tah protiv Luksemburga imali gotovo „neradni“ dan, ali su zato u Belfastu, uz vrlo pouzdanog Olivera Baumanna na vratima koji je spašavao Njemačku, odradili krizne situacije bez štete.
Imena koja nose nadu: Woltemade, Gnabry, Wirtz
Nick Woltemade je u Belfastu ramenom postigao prvijenac za A-vrstu – detalj koji, koliko god bizaran, nosi veliku dozu samopouzdanja i simbolike za mladog napadača.
Serge Gnabry je klupsku formu uspješno prenio i u reprezentaciju što je važan indikator širine napadačkih rješenja.
Florian Wirtz vidljivo se bori izaći iz krize nakon transfera u Liverpool; bio je aktivan, tražio loptu, pokušavao ubrzati igru i okomito napasti linije. To je proces, ali smjer djeluje ohrabrujuće.
Osnove su napokon „upalile“, ali napad mora rasti
Najveći napredak u odnosu na rujan: intenzitet bez lopte. Protiv Luksemburga je reprezentacija kroz veći dio susreta bila budna, aktivna i energična, s korektnim gegenpressingom i brzim preuzimanjima – segment koji je bez ozlijeđenih Kai Havertza i Jamala Musiale posljednje vrijeme štekao. U Belfastu je, u drugom dijelu, momčad pokazala karakter i otpor pod pritiskom.
Ipak, uz sve pluseve, stoji i napomena: ofenzivni mehanizmi nisu još funkcionalni. Ljepota i protočnost napadačkih akcija nisu stabilne, a kontrola ritma uz loptu prečesto iscuri čim protivnik podigne linije. To je idući, neizbježan korak.
Bayern i Dortmund kao repertoar navika
Nije zanemarivo da je reprezentacija profitirala od činjenice da je mnogo Bayernovih i Dortmundovih igrača u dobrom radnom modu i u svojim klubovima. Taj „klupski refleks“, navika na visoke zahtjeve, intenzitet i ritam, osjetio se i u reprezentativnom okruženju.
Što slijedi: zadržati najbolje faze i adresirati slabe točke
Ključ u studenom je:
- Nadovezati se na bolje faze iz listopada, organizacija bez lopte, jasniji razmještaj, kontinuitet u izboru i ulozi.
- Sustavno raditi na onome što je u Belfastu puklo: kontrola utakmice kada protivnik pojača presing i iziđe visoko te konkretnost i dubina u završnoj trećini.
Ako to uspije, i ako intenzitet ostane standard umjesto incidenta, krug skeptika i sumnjičavih opet će se sužavati. A da se narativi mogu brzo okrenuti, najbolje su pokazali mjeseci uvertire u domaći EURO 2024.
